Karlo Šiljeg: “Jezik je osnova očuvanja kulture nekoga naroda”

Gospodin Karlo Šiljeg poznata je i cijenjena osoba u Hrvatskoj zajednici grada Sydneya. Saznali smo da je u ime aktivne grupe ovdašnjih domoljuba gospodin Šiljeg predložen za jednog od tri australska člana savjetničkog tijela Ureda za iseljenu Hrvatsku koji djeluje u Zagrebu. Tim povodom zamolili smo gospodina Šiljega da se predstavi našim čitateljima te smo ga zamolili da nam kaže nešto o sebi, svojim roditeljima i djetinjstvu.

“Moja životna priča tipična je priča mnogih Hrvata koji su rođeni od roditelja koji su otišli trbuhom za kruhom u svijet 60-ih godina 20. stoljeća. Roditelja koji su se nevoljko otisnuli u svijet, koji su s malo škole, bez znanja nekog stranog jezika, uspjeli odgojiti svoju djecu i pružiti im najviše što su mogli. Roditelja koji su nesebično pomagali svojoj rodbini, bili dio hrvatske zajednice ovdje u Australiji, išli u crkvu, u klubove, na utakmice, proteste… Svaki dan je bio je izazov, isto tako svaki dan je bila nada da će u svom životu dočekati hrvatsku državu. Oni su uvijek imali Hrvatsku u srcu, i taj osjećaj su usadili i u mene, moju sestru i moga brata. Oni su činili kako su najbolje znali, radeći svakojake poslove i uz to pomagali drugima. Ja sam svaki dan zahvalan za svoje roditelje, za sve što su učinili i što još danas čine.

Neko ste vrijeme živjeli u Hrvatskoj možete li reći nešto o tome?

Da, moji roditelji su se preselili u Hrvatsku s cijelom obitelji krajem kolovoza 1979. godine u Metković. Tamo sam živio jedanaest godina te sam tamo i završio osnovnu i srednju školu. Imam puno lijepih uspomena, a i onih manje lijepih. No lijepe uspomene su one koje su prevagnule. Kao i u mnogim mjestima u Hrvatskoj, u Metkoviću je bilo mnogo obitelji koji su imali jednog roditelja koji je radio negdje na radničkoj vizi u Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj ili slično, dok su žena i djeca živjela u Hrvatskoj. Isto tako kao povratnici mi nismo imali nikakve pomoći niti privilegije. Kao dijete koje je rođeno 70-ih godina 20. stoljeća, bez obzira na to što smo u kući rabili hrvatski jezik i što sam pohađao subotnju hrvatsku etničku školu, to me nije pripremilo za ulazak u hrvatski školski sustav toga vremena. Tako da sam trebao težim putem ići i naučiti jezik. No, kao što mnoga djeca koja dolaze ovdje iz Australije, bio sam dobar učenik u matematici, znanostima, u svemu osim u hrvatskom kojeg sam malo kasnije savladao. Sve što sam postigao, uradio sam svojim vlastitim snagama, nisam imao nikakve dopunske satove niti sam bio posebno podučavan. Isto tako u to vrijeme hladnog rata i SFRJ, kao dijete u mnogome sam živio u strahu i tjeskobi jer je svaka izgovorena riječ mogla dovesti mene ili moje roditelje u opasnost. U kasnim osamdesetima ovo je nestalo, no tjeskoba je još bila vidljiva. Ali sve u svemu, svoje iskustvo u Hrvatskoj ne bih zamijenio nizašto jer to iskustvo je ono što je mene izgradilo kao osobu.

Možete li ukratko nešto reći o svom obrazovanju i poslovnom iskustvu?

Školu sam prvo započeo u Regents Parku gdje sam pohađao osnovnu školu St Peter Channel do 1979. godine, kada sam nastavio pohađati osnovnu školu u Metkoviću koja se sada zove Osnovna škola don Mihovil Pavlinović i kasnije sam pohađao srednju školu u Metkoviću smjer informatika gdje sam imao veliku maturu 1990. godine. Kratko vrijeme sam pohađao brodogradnju u Zagrebu, no pošto su mi računala uvijek bila u srcu, otisnuo sam se u Australiju u siječnju 1991. godine, i prvo pohađao NSW Business College u Burwoodu smjer računarstvo, a poslije sam pohađao računalne znanosti na University of Technology Sydney, kojeg sam diplomirao 1995. godine. Tijekom 1994. godine zaposlio sam se u Sydney Electricity kao novak u smjeru računarstvo. Godine 1995 dobio sam stipendiju od tvrtke i tako sam kasnije nastavio raditi u toj tvrtki sve do siječnja 2017. godine. Tijekom svog zaposlenja u tvrtci koja je kasnije postala EnergyAustralia, a poslije Ausgrid obavljao sam mnoge poslove od analitičara programera, analitičara učinka, analitičara sigurnosti, analitičara računalne infrastrukture, managera kontinuiteta poslovanja, specijalista za telekomunikacije… Tokom svog rada također sam pohađao izvanredno postdiplomske studije u programskom inžinjeringu, poslovnom upravljanju, statistici te pravo.

Možete li nešto reći o svom volonterskom i političkom radu?

Prilikom svog povratka u Australiju 1991. godine, uključio sam se u život Hrvatske zajednice u Sydneyu. Prvo sam pomagao u Hrvatskom katoličkom centru u Blacktownu. Poslije sam pomagao u Hrvatskom katoličkom centru u St Johns Parku, gdje sam bio čitač i dio grupe mladih. S grupom mladih bio sam glumac i pomagač u igrokazu “Muke Gospodina našega Isusa Krista”, kojeg sam kasnije bio scenarista, glumac i režiser. Ovaj igrokaz se izveo tri puta, prvi put je bio 1998. godine, a zadnji 2006. godine. Isto tako bio sam napisao i izveo svoj vlastiti igrokaz “Ljudi se mijenjaju” koji je bio o odrastanju mladih Hrvata u Sydneyu. Od 1997. godine postao sam član uprave staračkog naselja “Kardinal Stepinac” u St Johns Parku i obnašao sam funkcije sekretara, člana odbora i potpredsjednika. Iz odbora sam izašao 2013 godine zbog zauzetosti i zbog dužnosti koje sam obavljao kao vijećnik Grada Blacktowna od 2012. do 2016. godine. Isto tako bio sam pastoralni vijećnik u pastoralnom vijeću Hrvatskog katoličkog centra sv. Nikola Tavelić u St. Johns Parku od 2003. do 2006. godine gdje sam obavljao dužnosti u Financijskom odboru, Odboru za evangelizaciju, Odboru za mladež. Također sam pomagao kod pripremanja piknika, izdavanja hrane. Pomagao sam i Veleposlanstvu oko izbora za predsjednika Republike, te kod izbora za Sabor. Moj trenutni volonterski položaj u zajednici jest mjesto učitelja u Hrvatskoj školi u Bonnyriggu, gdje radim kao učitelj i mentor hrvatskog jezika za djecu osnovnoškolskog uzrasta. U Australskoj zajednici član sam Liberalne stranke, gdje sam pomagao kod izbora od lokalnih do državnih i saveznih. Bio sam i kandidat za izbornu jedinicu Blacktown 2011. godine, koja mi je za dlaku izmakla. Dok sam bio uspješan na lokalnim izborima za Blacktown 2012. godine kada sam uspio pobijediti mjesto u Ward 3. U općini obavljao sam dužnost odbornika za Blacktown Venue Management, te sam bio predsjedavajući na odboru za Šport i rekreaciju grada Blacktowna. Također sam bio glavna osoba u restrukturiranju dječjih vrtića grada Blacktowna koji su gubili preko AUD$2,2 milijuna godišnje. Reforme koje su bile uvedene dovele su do toga da su dječji vrtići u Blacktownu sada održivi kao poslovna jedinica.

Koji su vam planovi ako budete izabrani na mjesto savjetnika u Vijeću za iseljenu Hrvatsku pri Vladi Republike Hrvatske?

Prvu stvar što želim učiniti jest da upoznam Vladu Republike Hrvatske o stanju Hrvatske zajednice prema mome viđenju stanja, osobito s položaja osobe koja ima mladu obitelj. Spreman sam slušati sugestije mnogih mojih sunarodnjaka i željan sam to iznijeti ispred tijela savjeta. Spreman sam staviti sve svoje stečeno znanje i iskustvo, svu svoju energiju u stvaranju boljih uvjeta za hrvatsku dijasporu, razbiti sve stereotipe koji postoje. Želim pokušati izgraditi snažniji most između domovinske i iseljene Hrvatske. Želim prikazati ovaj most kao vrelo mogućnosti i prilika, a ne kao nekakvu prijetnju ili opasnost bilo kome. Prvi cilj mi je u stvari dovesti do otvorenijeg dijaloga te suradnje oko nastave hrvatskog jezika za djecu predškolske i osnovnoškolske uzrasti. Jezik je osnova očuvanja kulture nekoga naroda. Ovo je za početak, kasnije tko zna koji su izazovi ispred nas.

I na samom kraju?

Želio bih se zahvaliti svakome u Hrvatskoj zajednici ovdje u Australiji, u Hrvatskoj i šire s kojima se moj životni put isprepleo i koji su učinili moj život bogatijim s iskustvima koje sam stekao. Isto tako želim se zahvaliti i Domovini na ovoj prilici da izvijestim zajednicu o svojoj kandidaturi sa savjetnika Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Hvala vam!

Razgovarao i fotografirao Petar Mamić