Domovina Urednistvo
Za razliku od svih koji su Hrvatsku priznali jednom da postane, Hrvati ju moraju priznavati svaki dan, da opstane.
Svijet je priznao Hrvatsku jednom. Bilo je to radi zla koje su Hrvatskoj drugi radili i nije primjenjivo za one koji zlo rade sami sebi.
Za razliku od svih koji su Hrvatsku priznali jednom da postane, Hrvati ju moraju priznavati svaki dan, da opstane. Tu je nešto otišlo u krivo, kao da smo htjeli stvoriti državu i kao da je to sve što nam je trebalo, da se samo zapišemo, pa što bude.
Bilo je to nešto poput – Evo mi smo ju stvorili, pa ako ima netko zainteresiran, tko misli da bi od toga mogao imati neke koristi, neka ju vodi.
Odatle je krenulo još i gore i dovelo do današnjih dana, kad je naša potreba, Hrvatsku priznavati svaki dan, proglašena nacionalističkom u najnegativnijem smislu te riječi. One koji su u tome ustrajali, proglasili su ustašama i fašistima.
U Zagrebu 24. rujna 1996., predsjednik Tuđman je potpisao zakon o općem oprostu. Oprostili smo mi njima ali nisu oni nama.
Josip Perković mi je u prisustvu Nikole Štedula, po poruci predsjednka Tuđmana osobno prenio zahvalnost što sam kroz 20 godina svog antijugosalvenskog rada, sustavno promovirao ideju nacionalnog izmirenja. Bila je to bušićanska politika koju smo provodili bez izuzetka.
U hrvatskoj arhivi se nalaze svi brojevi “Hrvatskog tjednka” u kojemu sam objavio oko 2,000 tekstova.
Neka mi netko pokaže jedan gdje se nije vodila briga o tome da Hrvatska postane prihvatljiva bivšim jugoslavenima, komunistima, partizanima i njihovim sljedbenicima.
Unatoč toga, moja mala primjedba Perkoviću da u to nismo uračunali one koji su kroz program jugoslavenskog državnog terorizma ubijali Hrvate, skoro me koštala glave. Nisam siguran ako su ti bili uključeni u zakon o općem oprostu.
Tamo se spominju neki izuzeci ali nisam svjestan je li itko ikada kažnjen na osnovu tih izuzetaka.
Pa ipak meni danas, kad smo osnovali Projekt Velebit, po hrvatskom i srpskom tisku otvoreno pripisuju crne košulje, ustaštvo i fašizam, baš kao što su mi pripisivali njihovi jugoslavenski prethodnici, dok sam djelovao u okviru HDP-a.
Ako vi koji šutite mislite da niste fašisti, progovorite pa provjerite. Netko si naprije dade krivo ime pa se tako obmanjuje misleći da je nepostojeći Đuro Prekobrda fašist a ne on.
Teške su ovo misli uz 25 obljetnicu priznanja Hrvatske. Ja sam siguran da su sve te nacionalne države, svojim priznanjem prihvatile da će to biti slobodna i samostalna država hrvatskoga naroda i da su odbacile postojeće srpske, odnosno srpsko-hrvatske optužbe o ustaškoj državi i fašističkom narodu.
Krajnje je vrijeme da ih i Hrvati, javno, deklarativno, masovno i vlastoručnim potpisom odbace, 25 godina nakon što su ih drugi odbacili, jer ako to ne učine, pitanje je hoće li kao narod doživjeti pedesetu obljetnicu.
Dok god Hrvat u Hrvatskoj mora šutjeti ili ako govori, potpisivati se pod pseudonimom, to nije njegova država, samim tim što se u njoj ne osjeća slobodan.
