Domovina Urednistvo
Piše: Dinko Dedić
Ja (Dinko Dedić), se nemam namjeru izjašnjavati, ni čuditi, ni žaliti ni čemu se dobrom nadati. Postojeća struktura vlasti u Hrvatskoj se može baviti pitanjima napretka ali se očito ne može baviti onim pitanjima koja taj napredak čine neostvarivim. Pred izbore sam podržao Domoljubnu koaliciju s objašnjenjem da će joj uspjeh biti ako sruši vladu Zorana Milanovića i ne ostvari ništa više. Pod uvjetima pod kojima je nova vlast dobila mandat, to je bila realna procjena, uključujući i “ništa više”.
“Ništa više” ostaje i moja procjena za rezultate prijevremenih ili čak redovnih izbora, da nekom novom kompromisnom kombinacijom, dijelovi postojeće vlade čak i uspiju zadržati madat. Hrvati su zahvaljujući svim vladama od negdje 2000-te na ovamo izgubili većinu onoga što im je krvavo zarađeno osamostaljenje obećavalo donijeti. Na raspolaganju im je ostalo samo vrijeme i troše ga već 20 godina, ne štedeći. Osobno stojim na stanovištu da je bolje biti principijelan u opoziciji nego kompromitiran na vlasti. Dogodilo se, da se i na vlasti stvaralo kompromise s načelnim nacionalnim principima, ako ih je uopće i bilo. Demokratski proces uvažava i nacionalnu ljevicu i nacionalnu desnicu a ne antinacionalnu ljevicu i desnicu koja s tim može živjeti. Možda desnica može ali Hrvatska ne može.
U državi u kojoj njeni otvoreni neprijatelji, pod izlikom demokratskih prava, žive, rade, djeluju i zauzimaju pozicije vlasti do samog vrha, do pozicije predsjednika države ili predsjenika vlade, gdje jugoslavensku suci krivnje oslobađaju jugoslavenske zločince, gdje se slavi Tita koji je bio dijametralno suprotstavljen svakoj ideji hrvatske samostalnosti, gdje nitko s bilo kakvom šansom izboriti vlast u svom programu nema jasno zacrtanu lustraciju, gdje i u preambuli ustava stoje, svi bez i jedne iznimke, jugoslavenski zaključci ZAVNOH-a, nema života za hrvatski narod, pa da se u imenu države Hrvatska spominje 3 puta. Vidimo se nakon onoga što god se dogodi, s istim pitanjima koja će ostati kočnicom napretka ove države. Dok god se ne riješi hrvatsko nacionalno pitanje, ne može se riješiti ni socijalno, pa da za premijera dovedu upravo Mickey Mousa iz Disneylanda. Dotle će se stranke moći boriti za vlast ali neće moći izboriti boljitak za Hrvatsku i njezin narod.
Hrvatska politička situacija ovog časa podsjeća na čovjeka koji je svom prijatelju ponudio dvije vijesti, jednu lošu i jednu još goru i zapitao ga koju bi htio prvu čuti?
A prijatelj ga upita ako bi mu mogao obadvije vijesti dati kao da se radi o jednoj?
Nakon kratkog razmišljanja on mu kaže:
“Znaš, netko nam je maznuo tvoju ženu.”
