Domovina Urednistvo
Piše: Dinko Dedić
Meni se čini da Hrvati izbore vide kao kao način da do promjena dođe bez da svi zajedno i svaki individulano, trebaju učiniti išta više osim prošetati do glasačke kutije i vratiti se kući. Neki neće ni toliko jer su već uvjereni da se ništa neće promijeniti, na osnovu toliko prošlih izbora koji nisu donijeli nikakve promjene. Za očekivati bi bilo da će narod, kako se više privikava demokratskim procesima, na svake iduće izbore izaći u većim i većim brojevima a to očito nije slučaj. To se zove sumrak demokracije, demokracija koju su svi prepoznali kao okvir bez sadržaja.
Demokracija bi trebala biti stvar naroda a ne samo borba za vlast elitnih političkih subjekata koji se nadmeću u procesu kojemu je narod promatrač i navijač. Demokracija nije nogometna utakmica. Predizborne kampanje postoje da narod kandidatima postavlja uvjete pod kojima će za njih glasati a kandidati pod pritiskom demosa davati obećanja kako bi ispunili volju naroda i dobili njihove glasove. Hrvatska predizborna kampanja do sada nije ništa drugo nego navijanje. Hrvatska glasa za ljude a ne za ideje i programe. Ja se veselim prospektu da će postojeća vlast pasti i niti malo onome što će iduća vlast donijeti. Jedna sekcija naroda je žarko, glasno i temperamentno pozivala na lustaciju a kad je počela predizborna kampanja, svi su zašutili.
Karamarko je morao biti stavljen u poziciju da znojna čela na svakom skupu, pred svakom kamerom i pred svakim mikrofonom obećaje lustaciju. Za to što to nije tako, nije kriv Karamarko nego svi u Hrvatskoj koji maju pravo glasa. Nije ni Milanović kriv što je takav bez obzira da li se radi o tvorničkoj griješci ili roditeljskom i školskom odgoju. Krivi su Hrvati što su ga takvoga postavili na poziciju premijera. Za sve što im se događa, krivi su Hrvati. Kako se to popularno kaže na engleskom “The buck stops with Croatian population!” Nije se moguće izvući iz te odgovornosti.
Možete im psovati majku, prijetiti, izrugivati se, crtati šajkaće, lijepiti zvijezde, uspoređivati ih s majmunima, štakorima i kakvim god hoćete životinjama, sve je to istovremeno upućeno samome sebi jer narod je subjekt u ovoj državi, alfa i omega svega što mu se događa, a sve te na koje ste se tako okomili, na vlast ste izabrali vi, nosioci suvereniteta i kovači svoje sudbine, od 18. godine starosti pa do smrti. Izbori mogu biti bojište na kojemu se pretendanti nadmeću koji će i kako će Hrvatsku napraviti pravednijom, bogatijom, sretnijom, suverenijom i samostalnijom ako to narod tako izričto, eksplicitno i sasvim jasno zahtijeva. Ako ne, onda su izbori samo borba za vlast, osobne i stranačke probitke i ambicije a država je samo pozornica na koj se ta bitka odvija i narod samo publika u gledalištu. Ili će Hrvatskom vladati volja naroda ili će vladati nevolja!
