Domovina Urednistvo
Prikaz: prof. mr. sc. Ante Milinović
Pravi hit ovih ranih jesenskih dana je kod domoljubnih Hrvata i njihovih udruga knjigu poznatog i vrlo popularnog pravog hrvatskog kolumniste Tihomira Dujmovića „Tko mi zabranjuje kolumne?“ On sam je izdavač a nakladnik mu je tvrtka „Kružić d.o.o.
Već su diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine održana brojna i odlično posjećena predstavljanja ove male ali hrvatskom istinom vrlo bogate knjige o crvenom fašizmu u hrvatskim medijima, koje često vode, uređuju ili posjeduju stari komunistički urednici i drmatori iz predratnih vremena. Njima barem nije strana udbaška cenzura svake za njih „nepodobne“ kolumne, pa su mu tako mnoge njegove najbolje i najaktualnije kolumne odbačene a on već dobio više otkaza! To je počelo u orjunaškoj tzv. „Slobodnoj Dalmaciji“ a nastavilo se u zagrebačkim tiskovinama i na slijepim „dalekovidnicama“.
Treba li bolji dokaz za Stazićevu ili Marasovu lažnu teoriju da vladajući nenarodni „mladalački“ neokomunistički režim ima manje veze s komunizmom nego „starački“ HDZ ? Njima ništa ne znači kapitalna činjenica da je SDP pravni i ideološki (na)sljednik KPH, a svi oni „deca komunizma“, bez obzira što su većinom završili svoj (komunistički) Fakultet političkih nauka u godinama stvaranja samostalne Republike Hrvatske, a da ni jedan od njih, a ni sam „Veliki Vođa“ Zoki nisu ni omirisali barut u Domovinskom ratu, barem ne na onoj pravoj, hrvatskoj domoljubnoj strani, dok se to za fanove srpske pete kolone ne može sa sigurnošću tvrditi !
Njima još manje znači da je to „staračko“ jezgro HDZ prvo odbacilo totalitarni komunizam i prešlo u redove hrvatske domoljubne demokracije, bez osvete i lustracije! Na tim predstavljanjima se ipak našlo sosta hrabrih „promotora“ i naših hrvatskih glumaca koji su imali petlje čitati te strašne „antidržavne“ zabranjene kolumne koje se nalaze u knjizi, kako bi se zorno prikazala sva bijeda slavnih uredničkih i vlasničkih cenzora, koji su tom čitanom i popularnom autoru, u zadnjih desetak godina, od 3. siječnja 2000. godine do danas, čak tri puta zabranjivali pisati kolumne a još više puta su mu zabranjivali televizijske emisije!
Prvi puta su mu ne samo zabranili kolumnu nego i dali otkaz u Slobodnoj Dalmaciji. Potom je, zbog pisanja u Glasu Slavonije, dobio otkaz u Matici iseljenika. Mogao je izbjeći otkaz u Matici prestankom pisanja u Glasu Slavonije, ali radije je prihvatio otkaz nego prestao pisati. I nastavio je, u Večernjem listu, u svom stilu. A onda mu je i tamo dva puta oduzeto pero, njegovo osnovno sredstvo za rad.
Zbog toga je Dujmović u ovu svoju knjigu, pored ostalih, uvrstio i njegove proskribirane najčitanije kolumne objavljene u „Večernjem listu“, neke kolumne koje je autor objavio na portalu „Dnevno.hr“, jednu kolumnu zbog koje mu je najavljen raskid suradnje i kolumnu koja je otvoreno zabranjena. Zato se on posebno osvrnuo na čistku novinara u komunističkoj Jugoslaviji. Nakon uklanjanja nepodobnih kadrova, novoinstalirani mladi novinari prošli su sve provjere jugoslavenskih službi. Ti isti kadrovi su u devedesete godine 20. stoljeća ušli u najboljim godinama života te su zadržali ili preuzeli vodeća uređivačka mjesta u hrvatskim medijima, istaknuo je Dujmović.
To je glavni razlog današnjeg medijskog mraka u Hrvatskoj koji je doveo do uništenja nekih respektabilnih medijskih kuća, zaključak je autora kojeg su otkazi i zabrane nagnali na objavljivanje ovakve knjige. O detaljima tih zabrana Dujmović u uvodu knjige piše krajnje otvoreno, što je za naše prilike dosta neuobičajeno i hrabro. Knjiga “Tko mi zabranjuje kolumne” se može naručiti na e-mail adresu autora ili online putem Knjižare Ljevak.
