Domovina Urednistvo
Piše: Petar Mamić
Naselje Paulovac je najmlađe naselje na području Općine Veliko Trojstvo kraj Bjelovara jer je nastalo tek 1900.g. kada je izgrađena željeznička pruga i kada je grupa Mađara izgradila tvornicu crijepa i opeke. Iako je tvornica malog kapaciteta s lošim uvjetima za rad, ljudi su u njoj našli posao. Prije Drugog svjetskog rata vlasnici tvornice su Heraković i Ivanović koji grade stanove za radnike i njihove obitelji. Poslije rata država je oduzela tvornicu dotadašnjim vlasnicima te ona sada radi u satavu Kotarsko-industrijskog poduzeća Bjelovar.U tvornici je zaposleno oko šesdesetak radnika sezonaca koji su radili od travnja do studenog.Pored tvornice nalazila se velika livada obrasla travom gdje su, tijekom ljeta i jeseni, dvojica dječaka dovodili krave na pašu.Ovdje su se djeca igrala skrivača,natjerivali loptu krpenjaču ili koturali obruč stare bačve. Ujutro,u subotu 3. kolovoza 1946.g. oko devet sati, petnaestogodišnja djevojka Štefa Ded iz sve snage viče: – Ljudi, ljudi…., pogledajte ono svjetlo u obliku vatre na ivici šume!
Iz radničkih stanova istrčaše žene i djeca, a iz tvorničkog kruga dotrči jedna žena iz Podravine koja je sa suprugom utovarivala crijep u svoja kola.Iza nje je dotrčalo još nekoliko radnika.Djeca na pašnjaku su prestala s igrom.Svi su gledali u čudno svjetlo promjera oko pet metara. – Ljudi, ovo nije zemaljsko svjetlo jer je tako jako da se u njega ne može gledati! – ustvrdi žena iz Podravine.
Nakon kratkog vremena svjetlo se počelo povlačiti u šumu.U tom trenutku petnaestogodišnja djevojka Marija Globlek poviče: – Ljudi, pogledajte tamo na vrhu šikare, iznad svjetla, vidim ženu u bijelom. -To je Majka Božja!Pođimo za svjetlom- vikne žena iz Podravine.
Nekoliko radnika i žena kao i djeca s pašnjaka, krenulo je za svjetlom u šumu. Nakon petsto metara od tvornice, svjetlo se zaustavilo na jednoj lipi. Svi vidioci došli su do lipe i uporno gledali jako svjetlo u njezinoj krošnji. U tom trenutku vikne Štefa Ded koja je prva opazila svjetlo: – Ljudi, u krošnji lipe vidim ženu u bijeloj haljini s rumenim velom preko glave i ramena. Ima sklopljene ruke i drži krunicu među rukama. – Što sam vam rekla! To je Majka Božja-ustvrdi žena iz Podravine i klekne te počne glasno moliti.
Svi ljudi i djeca padnu na koljena i počnu glasno moliti Oče naš i Vjerujem u Boga.
Nakon ovih molitvi, svjetlo je nestalo s lipe. U tom trenutku oglasi se trinaestogodišnja Milica Martan koja je cijelo vrijeme bila naslonjana na lipu:
– Ljudi, upravo sam čula glas iz panja da se ovdje izgradi crkva gdje će ljudi dolaziti na hodočašća.
Žena iz Podravine zapjevala je marijansku pjesmu koju podržaše i ostali prisutni.
Majko Božja Paulovačka moli se za nas, mi smo tvoja dječica, blagoslovi nas. Mi ti ruke pružamo,srcem Te pozdravljamo, zdravo, zdravo, zdravo Marijo.
Nakon pjesme poslovođa je došao po radnike,a suprug po ženu iz Podravine,dok su žene idjeca ostala do kasno poslije podne.
Glas o ukazanju Majke Božje proširio se munjevitom brzinom pa je već drugi dan na mjestu ukazanja bilo nekoliko stotina hodočasnika koji su uporno gledali u krošnju lipe očekujući da će vidjeti Majku Božju.Pored mirisa šumskog cvijeća,u blizini ukazanja osjetio se miris ruža. Za vrijeme najglasnije molitve svih hodočasnika, poviče jedan šesnaestogodišnji dječak: – Ljudi, u krošnji lipe vidim prekrasnu ženu u bijeloj haljini s plavim velom preko glave i ramena.
Bio je to Pavao Mađerić iz Malog Trojstva(koji je umro 2013 i sahranjen u Sydneyu), koji odmah klekne i počne glasno moliti.U molitvi su se pridružili i ostali hodočasnici.Nakon izmoljenog „Oče naša“ i „Vjerujem u Boga“, Pavao je izgubio Gospin lik u krošnji lipe.U istom trenu javio se četrnaestogodišnji dječak Ivan Migač iz Paulovca koji je bio naslonjen na lipu. -Ljudi,upravo sam čuo ženski glas iz panja lipe da se ovdje izgradi crkva gdje će ljudi dolaziti na hodočašća. Odmah se oglasi ženski glas koji zapjeva:
Oko lipe stanuješ,na nebesi kraljuješ, zdravo, zdravo, zdravo Marijo.
Nakon toga slijedila je Marijanska pjesma: „O mila Majko nebeska“
Zvuk ove pjesme bio je tako jak kao da s hodočasnicima pjeva i nebo s tisućama anđela. Zbog vrućeg vremena potražnja za vodom bila je velika. Šumski izvor bistre pitke vode,u čijoj se blizini ukazalo svjetlo, tog dana je presušio. Jedna žena je glasno pričala kako se tijekom dana dva puta napila vode na Gospinom izvoru i više ne osjeća želučane bolove kojih se nije mogla riješiti već nekoliko mjeseci.Krajem dana došla su tri člana Odbora za izgradnju crkve i pokupili novac kojeg su navečer prebrojili i upisali na papir. Sljedećeg tjedna, svaki dan na mjesto Gospinog ukazanja, dolazilo je nekoliko stotina hodočasnika. Često je netko od djece rukom pokazivao prema krošnji lipe gdje vidi ženu u bijelom. Sredinom tjedna pojavila se milicija i silom rastjerala hodočasnike pokupivši sav novac koji su hodočasnici darovali Gospi za izgradnju crkve.Tada su uhapsili prve vidjelice,Mariju i Štefu, i odveli ih na saslušanje u Bjelovar.
U nedjelju, 11.8. od rana jutra slijevale su se rijeke hodočasnika vlakom iz pravca Bjelovara i Podravine,te nepregledne kolone pješaka iz šireg bjelovarskog i đurđevačkog kraja.Toga dana u šumi je bilo preko pet tisuća hodočasnika, ali je samo jedan dječak vidio lik Gospe u krošnji lipe.Bio je to gluhonijemi četrnaestogodišnji dječak Vinko Horvat koji je s majkom došao iz Podravine.On nije mogao moliti,ali je uporno gledao u krošnju lipe.Najednom je sav pocrvenio,podigao ruku prema krošnji lipe i počeo ispuštati neartikulirane glasove.To je trajalo nekoliko minuta,dok ga netko nije udario po ramenu.Tada se smirio i mimikom (putem ruku) razgovarao s majkom. Nakon razgovora, majka je glasno objavila da je sin vidio u krošnji lipe Majku Božju s malim Isusom. Odmah je jedna žena zapjevala marijansku pjesmu koju su podržali i ostali hodočasnici.
Nakon pjesme slijedile su molitve i druge marijanske pjesme.Ovu hodočasničku idilu prekinula je milicija, rastjeravši silom hodočasnike.Tijekom tjedna,svaki dan na mjesto Gospinog ukazanja,dolazilo je stotinjak hodočasnika koje je milicija svakodnevno silom rastjerala.
U četvrtak,15.8. na Veliku Gospu, ponovno su se slijevale rijeke hodočasnika vlakom iz pravca Bjelovara i Podravine te nepregledne kolone pješaka i zaprežnih vozila iz bjelovarske i đurđevačke okolice,sve do Zagreba i Varaždina.
Ovaj ulomak je početni dio iz knjige o Gospinim ukazanjima autora Stjepana Šakanja “Gospina lipa” o hodočašćima Gospi u Paulovac koja i danas traju. Krajem pedesetih godina Marija Ded uz pomoć pastira i nekih mještana, izgradila je drvenu kapelicu koju je krajem devedesetih godina oluja jako oštetila. Bosanski prognanik Ivan Tolić, uz pomoć mještana, izgradio je novu kapelicu u kojoj ima mjesta samo za oltar i svećenika. Prije par godina osnovana „Udruga vjernika za izgradnju Gospine crkve u Paulovcu“, poziva sve vjernike i donatore iz Hrvatske i inozemstva da svojim novčanim prilozima pomognu u izgradnji crkve Gospe Paulovačke Pomiriteljice.
