Domovina Urednistvo
Piše: Vice Batarelo
Američki predsjednik: „Previše smo usredotočeni na Ameriku, njezine interese i previše ističemo svoje vrline. Previše smo ponosni kao narod te ističemo američku zastavu čak i na svoje obiteljske kuće. Moramo postati napredni i potpuno se integrirati u globalnom svijetu i nadnacionalnim tijelima kao UN…“ . Svi, ne samo Amerikanci, čudili bi se da ovako nešto kaže američki predsjednik ili političara. Čak i lijevo orijentiran predsjednik kao Obama ne bi se usudio izustiti nešto ovakvo.
Poganski etatizam
No, zato imamo u Hrvatskoj lijeve političare koji su nadišli puke nacionalne interese i sada su već građani barem EU-a, ako ne cijelog svijeta („ja sam za mir!“). Ne, ovo nije antiEU blog, nego poziv političarima u Hrvatskoj da budu HRVATSKI političari i hrvatski patrioti te da to šire među pučanstvom Hrvatske. Traži li se previše? Nažalost, za lijeve političare koji promičupoganski etatizam (velika država i ovlasti temeljene na tragičnim idejama Francuske revolucije), patriotizam je antiteza njihove isforsirane ‘naprednosti’.
Sramota Dubrovnika i Hrvatske
Iako ih ima više, najjasniji nedavni primjer suludog (hrvatskog) političara koji se želi predstavljati kao moderan i napredan i bez trunka srama svoju vlastitu zemlju i kulturu poniziti, gradonačelnik je Dubrovnika, Andro Vlahušić, koji je bez treptaja, kao u dobra stara jugo-socijalistička vremena, pred cijelom nacijom ovo ljeto na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara izjednačio kroatocentričnost s – ksenofobijom i strahom:
„Živjeti u Europi znači prihvaćati i europske standarde, prestati misliti i djelovati kroatocentrično, ksenofobno i sa strahom.“
Iskreno, bio sam šokiran da (hrvatski) političar može nešto ovako nedvosmisleno i opasno izreći.
Od kada je kroatocentričnost negativno?
A kroatocentričan je onaj „koji u središte javnog djelovanja stavlja Hrvatsku i hrvatstvo.“ Ummm, mislio sam da je to što bi i jedan hrvatski političar trebao biti. Možete li zamisliti jednog Amerikanca, Francuza ili Engleza da ne stavlja svoju domovinu i njezine najbolje atribute i interese u prvi plan? Dubrovnik i Hrvatska stvarno ne trebaju ovakve političke predstavnike.
Pitanje: od kada je kroatocentričnost postao negativan pojam i tko je to tako odredio? Zar biti Hrvat i koncentriran na svoju zemlju znači mrziti druge ili ne biti dio Europe ili svijeta??? Biti kroatocentričan, osim što voliš Hrvatsku i stavljaš njezine interese na prvo mjesto, ne znači da ne voliš druge. Ova riječ je usko povezana s riječju patriotizam ili rodoljublje.
Cinici, ismijavači i politički korektni, nasuprot patriota
E sada, cinici, ismijavači i politički korektni ljudi(obično ljevičari i oni nezreli koji ne mogu srediti svoj vlastiti život) to će odbaciti kao nešto „zaostalo“, „nazadno“, „nacionalistički“. U bližoj Hrvatskoj povijesti (od 1945. i više-manje i nakon 1990.) oni su preuzeli elitne društvene pozicije i jasno i sustavno ponižavali ljude, Hrvate i građane koji vole svoju domovinu, kulturu i tradiciju.
Ta ljubav i rezolutnost obranili su Hrvatsku 1991. kada je neprijatelj (kroz svoje marksističke dogme) mislio da je uspio zgaziti i zbrisati hrvatske patriotske osjećaje i vrline. Nemojte nasjesti na njihova plitka, površinska i marksistička ideološka objašnjenja. ONI su zaostali i nemaju pojma kako voditi jaku, ponosnu i uspješnu državu, ali zato znaju trošiti naš porezni novac za svoje sulude ideje i svaki put iza sebe ostaviti kaos. Svaki Hrvat ima, ne samo pravo, nego i dužnost, boriti se ponajprije za interese svoje patrie, svoje domovine.
Povijest pokazuje da je Rimsko carstvo trajalo dok su mu u središtu bile dvije okosnice: privrženost obitelji i –patriotizam (ljubav prema domu, domovini).
Patriotizam – neprijatelj socijalizmu, etatizmu, tehnokratima, birokratima, oportunistima…
Istinski patriotizam je vrlina. On je neprijatelj svih utopija, naročito socijalizma i etatizma koji gaze lokalne zajednice i obitelj te neprijatelj društvu i svijetu kojim dominiraju tehnokrati i birokrati, oportunisti i kruti utilitaristi. Zašto? Jer se patriot bori za interes svoje zemlje, ne samo zbog sadašnje situacije i dobiti, nego zato što shvaća i poštuje da je dio naraštajnog lanca, patuljak na velikom divu prošlih dostignuća svojih predaka. On zna za sva velika povijesna i kulturna dostignuća, za sve junake koji su se velikom žrtvom ugradili u zajednicu koja se zove Hrvatska.
Patriotizam ne podleže ni novoj ljevičarskoj mantri o„multikulturalizmu“, koji reducira kulturu na kuhanje i način odijevanja i zahtijeva izmjenu dubokih uvjerenja i starih predaja s novim predrasudama protiv obitelji, vjere, tradicije, a sve za rast velike državne uprave, posebno socijalne službe. Kukuriku-koalicija nesposobna je ekonomski pokrenuti Hrvatsku, ali je preko raznih Jovanovića, Opačićki, Štulhofera, Ljubičićki i drugih državnih lijevih ‘znanstvenika’, pokušala mijenjati definiciju braka, obitelji, seksualnost i pravo na život.
Dio si nečega
Patriotizam ne znači samo staviti hrvatsku zastavu na svoju kuću i stan (vrlo važno, to svakako napravite!) i govoriti da voliš Hrvatsku (to i lijevi liberali znaju izreći preko svojih usta (tzv. „lip service“), već znači vrjednovati i braniti tradiciju, osobna i obiteljska prava i ne dopustiti da se osjećamo poniženo ili kao nekakva žrtva radi iskompleksiranih (lijevih) cinika.
Na kraju, patriotizam je važan za gospodarski i opći rast. Daje smisao da si dio nečega puno većega, ojačava volju za svakodnevnu borbu i kreativnost da sudjeluješ u izgradnji jedne zajednice a ne samo da imaš ispruženu ruku i nešto očekuješ od te zajednice/ države.
Ovog 5. kolovoza, stavi hrvatsku zastavu na svoj dom i ponosno proslavi teško izborenu slobodu – i ignoriraj cinike.
