D. Dijanović: Zeleni fundamentalisti sve više postaju sekularna religija

Još prije dvije godine svi oni koji su propitivali korona-agendu predstavljali su opasne heretike i bakoubojice kojima svim sredstvima treba stati na kraj. Još tada pisac ovih redaka najavljivao je da će menadžeri straha nakon što korona pripovijest završi novu agendu pronaći u klimatskim promjenama. I bi tako. Danas se tako medijski više ne proziva „antimaskere“ i „antivaksere“, nego su na meti opasni „osporavatelji klimatskih promjena“ kojima treba konačno stati na kraj. Takve histerične poruke posebno nailaze na plodno tlo tijekom ovih dana kad su i Hrvatsku (gdje se odustalo od protugradne obrane) zahvatila jaka olujna nevremena.

Što stoji iza nove agende zelenih fundamentalista? Ukratko: eugenika. Sam osnivač ekologizma, liječnik i zoolog Ernst Heinrich Haeckel, smatrao je da kršćanski moral, sa svojim štetnim milosrđem prema slabijima, predstavlja „najgori nemoral“ i treba biti nadomješten prirodnim odabirom i novom promjenom medicine koja će neizlječive rješavati muka dozom nekog bezbolnog i brzog otrova. „Slabunjavu i defektnu“ djecu prema njemu treba eliminirati po uzoru na antičku Spartu. U skladu s time osnivač ekologizma zagovarao je abortus, čedomorstvo, eutanaziju kao i bezbolnu eliminaciju bolesnih i umobolnih. Smatrao je da „postoji golemi jaz između visokorazvijenog razuma civiliziranog čovjeka i nerazumne životinjske duše divljaka“. Haeckela se i danas slavi kao „pionira moderne znanosti“.

Crkva ekologije

Djelovanje zelenih fundamentalista sve više poprima oblike kulta ili sekularne religije. Ključna dogma te pseudoreligije jest ta da je potrebno smanjiti broj ljudi na Zemlji jer veći broj ljudi, dakako, znači i veća zagađenja okoliša. Ekološki pokret dobio je i otvoreno religioznu dimenziju u vidu slavljenja Gaiae (sestra Erosa i Kaosa u grčkom panteonu), božice koja označava zemlju, pa je tako judeo-kršćanski Bog Stvoritelj zamijenjen poganskim božanstvom, a čovjek kao samo mali djelić stvorenog ima podređenu ulogu. Iz te perspektive, s obzirom na brojnost i raširenost ljudskog roda, čovjek se smatra najvećom prijetnjom i opasnosti za okoliš.

Kao što u knjizi „Rat protiv čovjeka” piše prof. dr. sc. Josip Mužić, izumitelj hipoteze Gaiae James Loveloc ljudski rod vidi kao „tešku planetarnu bolest” koja djeluje kao „jedan patogeni mikroorganizam ili kao stanice tumora“ i nazivaju ju primatemia disseminate. I dok on ipak govori donekle u metaforičkom smislu, mnogi njegovi istomišljenici otvorenije zastupaju svoje protuživotne stavove. Američki profesor Steven Bartellet tako piše: „Sa stajališta znanosti patologije, ljudska je vrsta lako prepoznata kao jedan globalni patogen”, odnosno „zloćudni parazitizam” koji uzrokuje „holokaust biorazličitosti”. Čovjek je „homo parasiticus”, a „većina prirodnog svijeta, kao i jednom nenapučenog ljudskog svijeta, već je uništena učincima nemilosrdne ljudske reprodukcije i proliferacije”.

Michael Chrichton još je prije dvadesetak godina odlično primijetio: „Danas je jedna od najmoćnijih religija u zapadnom svijetu ekologija. Ekologija izgleda da je religija koju izabiru urbani ateisti. Zašto kažem da je religija? Samo pogledajte vjerovanja. Ako pogledate pažljivo, vidjet ćete da je ekologija stvarno u dvadeset i prvom stoljeću jedno savršeno reorganiziranje tradicionalnih židovsko-kršćanskih vjerovanja i mitova. Tu je jedan početni Eden, jedan raj, jedno stanje milosti i jedinstva s prirodom, tu je pad iz milosti u stanje zagađenja kao rezultat jedenja sa stabla spoznaje, i kao rezultat naših čina tu je sudnji dan koji dolazi za sve nas. Mi smo svi energetski grješnici, osuđeni na smrt, osim ako tražimo spasenje koje se sada zove održivost. Održivost je spasenje u crkvi ekologije. Kao što je organska hrana njezina pričest, to su hostije bez pesticida koje pravi ljudi s pravim vjerovanjima uzimaju“.

Rješenje je u kontroli populacije. Bivša predsjednica američke Nacionalne organizacije za žene tako ističe da „pitanje pobačaja nije samo pitanje ženinih prava, nego je u pitanju život planeta – ekološka katastrofa čeka svijet ako pučanstvo nastavi rasti sadašnjom stopom”. Autor poznate knjige „Populacijska bomba” u skladu s time navodi: „Mi moramo imati kontrolu pučanstva kod kuće, nadajući se da ćemo to postići preko promjena u našem vrijednosnom sustavu, ali ako dragovoljne metode propadnu, onda prisilom”.

Globalno zaglupljenje

Jedna od ljučnih mantra zelenih fundamentalista jest ona o globalnom zatopljenju. Čovjekovo djelovanje, prema toj mantri, povećava emisiju ugljikova dioksida što dovodi do rasta temperature. Zanimljivo, istaknuti zeleni aktivisti prije su tvrdili – što je vrlo dobro dokumentirano – da zagađenje ugljikovim dioksidom dovodi do globalnog zahlađenja. Činjenice su pak takve da smo u povijesti imali razdoblja viših temperatura (što je bilo povezano s tadašnjim rastom stanovništva i standarda), ali i razdoblja nižih temperatura. Dio znanstvenika koji razmišljaju svojom glavom ističe da povećanje ispuštanja ugljikova dioksida ima vrlo mali utjecaj na klimu, ali da pozitivno djeluje na biljke. Povećanje oborina dovodi do rasta plodnosti cijele Zemlje.

No agenda je agenda! A većina političara uključena je u ovu agendu. To je jednostavno ideologija koja se mora slijediti ako se želi egzistirati na političkoj sceni. Samo je Vaclav Klaus 2007. kritički rekao: „Globalno zatopljenje lažni je mit i svaka ozbiljna osoba i znanstvenik to znaju. (…) Drugi visoki državnici ne iznose sumnje u tvrdnje o globalnom zatopljenju iz straha da ne će biti politički korektni. Borba za očuvanje okoliša metafizička je ideologija koja nema nikakve veze s prirodnim zakonitostima i klimom. Ona nema veze ni s društvenim znanostima. To je postala pomodna pojava i to me plaši“.

Pomodari čak predlažu da se uvede ugljična pristojba od 5000 dolara za svako rođenje, godišnju ugljičnu naknadu od 800 dolara po djetetu i tako osigura ugljični kredit za sterilizaciju. Oni pak koji propituju globalno zatopljenje moraju biti „optuženi za velezločin protiv čovječanstva i prirode”. Ovo je klasičan diskurs totalitarnih ideologija.

Kao iz Manifesta komunističke partije

Velezočinci bit će, dakako, i znanstvenici koji drugačije razmišljaju. Tako je, primjerice, ispitivanjem ledenih jezgri dobivenih bušenjem ledene kore iz podglacijalnog jezera Vostok na Antarktiku ustanovljeno da povećanje ugljikova dioksida zaostaje za povećanjem temperature od preko 800 godina što znači da ugljikov dioksid nije uzrok već posljedica. Klimatolog Joe D’Aleo smatra da na temelju ciklusa oceanskih struja treba očekivati zahlađenje, a ne zatopljenje Zemlje. Slično stanovište zastupa i hrvatski akademik Vladimir Paar. No ideologija globalnog zaglupljenja ne dopušta podijeljena mišljenja.

Ni jedan razuman i dobronamjeran čovjek nema ništa protiv postupnog uvođenja ekološki prihvatljivijih standarda i tehnologija u promet i gospodarstvo. Svima nam je u interesu da živimo u čišćem okolišu. No brzina kojom ekološki zeloti žele provesti zelenu transformaciju potpuno je nerealna. Iza nje se krije agenda.

Švedska eko-aktivistica Greta Thunberg prije nekoliko je mjeseci u Londonu predstavila „svoju” knjigu – „The Climate Book“ – u kojoj tvrdi (tj. tvrde oni koji su tu knjigu napisali!) da se svijet „nikada više ne će vratiti u normalu”, a globalno zatopljenje može se riješiti samo „transformacijom cijelog sustava“.

Fosilna goriva za Gretu su rasistička. Kako se preko noći namjerava provesti zelena transformacija – to nitko ne objašnjava, no narativ o transformaciji cijelog sustava kao da je prepisan iz Manifesta komunističke partije.

Činjenice su sljedeće: da se već sutra u Europskoj uniji u potpunosti eliminiraju fosilna goriva, kakve će to učinke imati na globalnoj razini ako znamo da se u Kini najveći dio električne energije još uvijek proizvodi iz ugljena? Ne bi li razumniji pristup bio onaj koji bi težio postupnoj zelenoj transformaciji, uz korištenje tehnologija pročišćavanja i kombiniranje fosilnih goriva i zelenih energija? Bi, no ovdje je riječ o neomaltuzijanskoj ideologiji koja svako novo dijete tretira kao novih nekoliko tona ugljikova dioksida i koja kao rješenje za spas klime osim smanjenja broja ljudi nudi to da jedemo – insekte.

Glas razuma

Svjetska mreža od tisuću dvjesto znanstvenika i stručnjaka, koji ne razmišljaju kroz globalističku prizmu, prošle je godine sastavila poruku u kojoj stoji:

„Znanost o klimi mora biti manje politizirana, a klimatske politike moraju biti više vođene znanošću. Znanstvenici moraju jasno objasniti zašto pretjeruju u svojim predviđanjima globalnog zatopljenja, dok bi politički čelnici trebali nepristrano procijeniti stvarne troškove kao i predviđene korisnosti svojih mjera. Geološki zapisi otkrivaju da se klima na Zemlji mijenjala otkada planet postoji, s toplijim i hladnijim fazama. Budući da je Malo ledeno doba završilo tek oko 1850. godine, nije iznenađenje da sada prolazimo kroz razdoblje zagrijavanja. Svijet se zagrijao upola manje od stope koju je predvidio IPCC (Međuvladin panel o klimatskim promjenama) na temelju antropogenog utjecaja i modeliranja radijacijske ravnoteže. To nam govori da smo još daleko od razumijevanja klimatskih promjena. Klimatski modeli imaju mnoge nedostatke i nisu ni izdaleka valjani modeli za globalnu politiku. Preuveličavaju utjecaj stakleničkih plinova poput CO2. Štoviše, nisu svjesni pozitivnog karaktera atmosfere obogaćene CO2. CO2 nije zagađivač, on je zapravo neophodan za život na Zemlji. Fotosinteza je velika korist, a više CO2 znači korist za prirodu jer ‘ozelenjava’ Zemlju. Dodatni CO2 u zraku potaknuo je rast biljne biomase na globalnoj razini. Pozitivno utječe i na poljoprivredu čiji prinosi rastu u cijelom svijetu. Ne postoje statistički dokazi da će globalno zatopljenje pojačati uragane, poplave, suše i druge prirodne katastrofe ili ih učiniti češćima. S druge strane, postoji obilje dokaza da su mjere za ograničavanje emisije CO2 ne samo štetne, nego i skupe. Ne postoji hitna klimatska kriza. Stoga nema razloga za paniku ili uzbunu. Snažno se protivimo i štetnim i nerealnim projektima koji bi imali za cilj smanjiti emisije CO2 na nulu do 2050. U budućnosti, ako znanost stvori novo znanje, a tehnologija stvori nove mogućnosti, a sigurno hoće, imat ćemo dovoljno vremena za ažuriranje naših politika. Cilj globalne politike mora biti prosperitet za sve, zahvaljujući pouzdanoj i jeftinoj energiji. Samo u prosperitetnom društvu muškarci i žene imaju pristup dobrom obrazovanju, stope nataliteta se mogu povećati, a ljudi će u takvim uvjetima više brinuti o svome okolišu”.

Navedene poruke predstavljaju glas razuma. No kome je na Zapadu na političkoj, medijskoj, znanstvenoj i korporativnoj sceni više stalo do ikakvog razuma? Civilizacija u kojoj se više ne zna što je muško, a što žensko, očito je odustala od svoje budućnosti.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik