Bauk takozvanog ‘hrvatskog ekstremizma’ ponovno oživio u Australiji

Neke su stvari, ispadi, već postali uobičajni u Australiji kad je u pitanju Hrvatska zajednica.  Tako i najnoviji  napad u melburnškim novinama The Age od 11. juna 2023 pod naslovom ‘Simboli mržnje’: Dugotrajni zagrobni život hrvatskog fašizma u Australiji. (Na glavi tog članka u malim slovima stoji Desničarski ekstremizam!

 

To nas upućuje na razlog ovog članka a to je da Australska vlada namjerava zabraniti nacističke simbole, i jasno, pisci ovog članka su iskoristili priliku da ponovno napadnu Hrvate.  Zabraniti nacisitičke ali ne komunističke simbole! Znaci ekstremizam je samo desničarski, nikada ljevičarski, iako su komunisti, govoreči okruglo, pobili deset puta više ljudi neko nacisti (fašisti).

 

Sam naslov govori o ‘zagrobnom’ afterlife fašizmu, znači o nečem žto je prošlo, u prošlosti, što se želi ponovno vratiti u život, kao da nedostaje, pa ako treba čak i izmisliti.

 

A govoreći o toj prošlosti što je to što su Hrvati preživjevši Drugi svijetski rat, Bleiburg i križni put, došavši u novi život u Australiji već u početku krivo napravili? Naime osnovali su 1953. godine  u Melbourne nogometni klub koji je po riječima autora „pomogao transformirati šport i dva puta biti prvak Australije“, ali su pogriješili su jer su ga osnovali na 10. Travnja,  a to je bila „12. obljetnica stvaranja marionetske nacističke države u Hrvatskoj. Ta država, kojom je vladao pokret zvan ustaše, po konzervativnim procjenama ubila je 500.000 Srba, Židova i Roma tijekom rata“.

 

Možda su trebali upotrebit neki partizanski nadnevak, neki tako zvani ustanak, i slavit one koji su ih potjerali iz njihove domovine i pobili, i to uglavnom nakon rata, desetke i stotine tisuca njihove braće i sestara!

 

Tu se spominje i  brojka od 500.000 žrtava nacizma i fašizma, jedna nova cifra umjesto već običajne od 700.000, dok dalje u tekstu specifično se spominje i nezaobilazni Jasenovac ali ovog puta umjerana brojka od 80.000! Izgleda da su autori ovdje malo  pobrkali račune, jer je oduvijek Jasenovac bio centar stradanja pa se onda postavlja pitanje gdje su završili ti drugi, koji se broju u stotinama tisuća? Ili je mozda brojka od 80.000 autorima bila premalena pa su za svaki slučaj jos nadodali onu drugu!?

 

Vidi se iz kuda su im izvori tih njihovih već zastarjelih i izlizanih informacija, Titova Jugoslavija i komunisti tipa  Mark Arona .

 

Autori ne razlikuju današnju RH od NDH, jer kako onda objasniti sliku Ante Gotovine uz onu od Ante Pavelića!?  Tu je i slika nase veleposlanice, možda i ona spada u istu kategoriju, ekstremne Hrvatice, barem po prezimenu!?

 

Smeta im i zastava, i to ona koja nije sadašnja, nego ona koja se upotrebljavala dok nije bilo ove sadašnje, državne, zastava koja  za njih ima „složenu povijest“. A radi se o hrvatskoj nacionalnoj zastavi, još iz vremena hrvatskog preporoda!

 

Dalje u tekstu  spominje se i pozdrav „Za Dom ….“ i nezaobilazni Josip Simunić. Jasno, da im nije poznat izvor a najmanje i značenje ali označen je kao fašistički pa ga treba zabraniti. Kad već Vlada zabranjuje nacističke simbole zašto ne ubacit u paket i ovaj za njih strašan pozdrav koji se čuje, gle čuda,  čak i u športskim arenama!

A da je to možda stvar mladenačkog bunta ili ‘iz inata’ kako se insinuira i u samom njihovom tekstu izgleda nebitno.  Do koje granice ide ovaj poticaj zabrane vidljiv je i po slijedećem citatu:

 

„Glavni izvršni direktor Izvršnog vijeća australskih Židova Peter Wertheim izjavio je kako svaki zakon o zabrani mora biti dovoljno fleksibilan da se prilagodi stalnoj evoluciji novih simbola mržnje neonacističkih skupina “kao i simbola političkih pokreta, poput ustaškog pokreta, koji su povijesno bili povezani s nacističkim režimom u Njemačkoj”.

 

Još jednom selektivno se vrši izbor, samo fašisticki i nacistički simboli ali ne komunistički. I to ne samo oni dosadašnji  nego i oni budući, pitanje je tko je taj ko će odlučivat koji su to neprimjerni ‘evolutivni budući simboli’? Tobože borimo se protiv totalitarizma a nevidimo kuda srljamo!

 

Čudno im je da do 1990. Ustaški režim bio je do devedesetih godina prošlog stoljeća jedini moderni primjer hrvatske samostalnosti – dugo traženi cilj mnogih Hrvata“. A koji je drugi postojao? Zar ti ljudi neznaju razlikovat što je simbol a što je stvarnost.

 

Spominje se upad u ASIO (australska tajna služba) od strane tadašnjeg Glavnog tužitelja (laburiste) da se odkriju tajni dokumenti koji govore o hrvatskom terorizmu ali se ne kaže da su izišli iz tog ureda praznih ruku!

 

„Međutim, bombaški napadi hrvatskih ekstremista bili su toliko rasprostranjeni da su kasnije doveli do represije ASIO-a. (Čini se vjerojatnim da su neki od njih bili napadi jugoslavenskih sigurnosnih službi pod lažnom zastavom kako bi isprovocirali ili smjestili Hrvatima kao militantima. U tijeku je sudska revizija NSW-a o osuđujućim presudama šestorici osuđenika, nazvanim Hrvatska šestorka.“)

 

Na kojoj bazi se zaključuje da se radilo o bombaškim napadima potaknutim od Hrvata kad ne postoji niti jedna dokumentacija ASIO, i nigdje se i ne govori o nekoj ASIO represiji, jer da je bilo onda bi postojala i dokumentacija! A u istom citatu sami potvrđuju da se tu radilo o podvalama UDBE. Amaterski članak par excellence!

 

Smeta im i hrvatski grb na grobu jednog poznatog ali isto tako kontroverznog Hrvata!?

Zašto, zato jer je to za njih nacistički grb, bila prva kocka bijela ili crvena, nema razlike.

 

“Svakako se veličaju simboli mržnje iz prošlosti i to je vrlo zabrinjavajuće i trebalo bi prestati. Međutim, imamo li posla sa zajednicom čija je ideologija još uvijek izgrađena na mržnji koja se prenosi generacijama? Ili sa zajednicom koja je spremna uložiti napore da promišlja i uči iz prošlosti i poduzme pozitivne akcije, kao što to čini i sama Hrvatska?”

 

O kojoj je to ideologiji ovdje riječ. Gdje se ona promovira, govori. Kad je hrvatska zajednica u Australiji ikada iskazala na pr. mržnju prema židovskoj zajednici? Možda bi se židovska zajednica u Australiji trebala zapitati dali oni još uvijek žive u prošlosti, puna mržnje i osvete, ‘vide trn u tuđem oku a ne balvan u svome’!

 

Hrvatska je zajednica zakoračila u budućnost devedesetih godina ovog stoljeća. Naš san, san onih koji su u Melbourne 1953. osnovali nogometni klub Croacia, i ne samo u Melbourne nego diljem Australije, se ostvario. Hrvatska država je tu, sve drugo je bauk prošlosti, koji, kao i svi drugi bauci,  pripadaju prošlosti.

 

 

 

 

Jedino što nedostaje u današnjoj Hrvatskoj državi  je jasan pristup hrvatskoj povijesti.  Povijesti od koje se nemožemo samo tako ograditi, selektivno uzeti ono što nam odgovara a odbaciti ono što nam ne odgovara.

 

Jer, povijest je jedan kontinuitet, i današnja hrvatska država, Republika Hrvatska , je produkt tog kontinuiteta.  Čim prije pristupimo rasčišćenju te povijesti tim bolje, jer to je jedini način kako stati na kraj ovakvim podlim, neosnovanim i učestovanim napadima na Hrvate ne samo Australije nego općenito!

 

 

Stjepan Asić

Lipanj 2023

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

I. Rodić: Hrvatski jezik – simbol borbe za nacionalnu samobitnost

There is no hate in patriotism