[ad_1]
Rečenica „Prijatelju, evo mene opet!“ odzvanjat će u srcima svih koji su u srijedu 7. lipnja pohodili do kraja ispunjenu dvoranu „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta na zagrebačkom Kaptolu, kako bi premijerno pogledali film novinara i urednika Hrvatskoga katoličkoga radija Domagoja Pejića „Smijem li te zvati svojim?“. Djelo je posvećeno 20. obljetnici trećega, posljednjega pohoda svetoga pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj i riječima „Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio“, napravljeno u suradnji s kolegama Mihaelom Varenicom i Evom Leš, djelatnicima odjela tehnike na HKR-u. Snimajući putovanje od Zagreba do Krakova i Wadowica, autor i scenarist Pejić želio je još jednom zahvaliti Papi Poljaku kojemu je prije dva desetljeća pješice hodočastio u Vatikan, osjećajući odavno trajni poziv približiti se svakomu obiteljskomu detalju Karola Wojtyle, od kuće u kojoj je rođen, odrastao, tvornice Solvay gdje je radio, sobe u kojoj je poslije boravio kao pomoćni krakovski biskup, okružen knjigama, pločama i pisaćim strojem. Neizbježno je bilo naglasiti Wojtylinu svestranost i široko polje mladenačkih interesa, kao i duboku vjeru, unatoč činjenici da je s osam godina ostao bez majke Emilije, tri godine poslije toga bez brata Edmonda, a u 21. godini, u jeku Drugoga svjetskoga rata, i bez oca Karola. Poseban je naglasak stavljen na sakralne objekte, osobito svetište Božjega milosrđa u Krakovu koje je posvetio sam papa Ivan Pavao II., kao i cijeli svijet. Gledateljima 35-minutnoga dokumentarnoga filma ne će promaknuti ljubav koja je hodočasnika Pejića 17 puta odvela u Wojtylinu domovinu, preciznost kojom prati svaki metar posjeta od Zakopianske ulice, one kojom dolazi u zagrljaj Papine domovine i Krakova, smiraj u vrevi Grodzke i truba koja svakih petnaest minuta odjekuje iz zvonikâ bazilike Blažene Djevice Marije u epicentru stare gradske jezgre.
Vokalna skupina Wisla izvela je tri pjesme
Film je strukturiran uz autorovu naraciju i javljanja s ključnih točaka putovanja, uz relevantne sugovornike. Nepatvoren, nepretenciozan film, prema autorovim riječima, ima samo jednu manu – morao je biti potpisan kao djelo Domagoja Pejića, a zapravo je sve zasluga svetoga poljskoga pape. Dirljiv je pohod Wadowicama, gradiću u kojem je 18. svibnja 1920. započeo život jedne od najvažnijih osoba suvremene svjetske povijesti. Priča se zaokružuje na obiteljskom počivalištu Wojtylinih, tamo gdje eshaton čekaju u duhovnom zagrljaju sa svojim Karolom, svetim rimskim papom.
Prisnost novinara i Krakova očituje se i u srdačnosti kojoj se Pejiću otvaraju muzejska i ostala vrata, ona koja čuvaju relikviju Papine krvave i metcima pogođene reverende 13. svibnja 1981. u atentatu Mehmeta Ali Agce na Ivana Pavla II. Od pitoresknih kadrova iz vožnje Tatrama, preko smiraja na središnjem krakovskom gradskom trgu do slastičarnice (cukierne) u Wadowicama, dokumentarac vjerno bilježi dojmove i nezaobilazne postaje, informativno i poučno svjedočeći o biografskim detaljima 264. nasljednika na apostolskoj stolici sv. Petra.
Uz projekciju filma, o značenju posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kao i neprekidnosti hrvatskih veza sa Svetom Stolicom od 879., govorio je mr. Robert Šreter, župnik u zagrebačkim Šestinama. Projekciju je glazbeno uveličala vokalna skupina Wisla poljske udruge Mikolaj Kopernik iz Zagreba, odjevena u poljske narodne nošnje, koja je izvela tri pjesme, među kojima i glasovitu „Krist jednom stade na žalu“ koju je Papa Poljak silno volio. Film „Smijem li te zvati svojim?“ imat će svoju publiku, neovisno o mjestu i vremenu prikazivanja. Nadovezuje se na prethodni autorov dokumentarac „Hvala, Sveti Oče – cesta sjećanja“, kao i Pejićeve knjige „Hvala, Sveti Oče“, „Santo subito“, „Dom pokraj Wisle“ i „Rođen sam u Wadowicama“.
Tomislav Šovagović
[ad_2]
Source link