D. Borovčak: U povodu 78. obljetnice maceljskih žrtava

Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, a povodom obilježavanja 78. obljetnice maceljskih žrtava poslijeratnih partizanskih zločina počinjenih nad svećenicima, razvojačenim zarobljenicima i civilima, koji su se u lipnju 1945. zatekli na ovim prostorima u kolonama Križnoga puta, svetu misu u crkvi Muke Isusove na Maclju predvodio je gvardijan Franjevačkoga samostana u Krapini fra Franjo Tomašević, u zajedništvu s ocem Božidarom Nagyem, DI, iz Zagreba.

U propovijedi je fra Franjo Tomašević povezao Sveto Trojstvo s realnošću kad u životnom okolnostima tražimo potrebnu snagu i jakost. Krist je svojom smrću za nas otvorio ulazni put u značenje Svetoga Trojstva, naznačio je propovjednik. „No ovom smo se prigodom okupili da se podsjetimo na maceljske žrtve i da su te žrtve mučki ubijene.“ Podsjetio je potom na Titove riječi u svibnju 1945. kad je poručio: „U komunističkoj državi će naši neprijatelji gledati svjetlost dana samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame.” A maceljske žrtve nisu mogle svjetlo gledati ni toliko dugo jer su svećenici pobijeni u noći 4. na 5. lipnja 1945. Propovjednik je potom o zločinima nastavio govoriti s porukama nade, povjerenja i zajedništva, koje je preporučio nazočnima, a zaključio s posljednjom porukom – budimo složni u istini.

Poslije mise uslijedilo je paljenje svijeća na grobnici u kojoj se nalaze ostatci ukupno 1247 ekshumiranih žrtava iz do sada pronađenih jama. Jedna od tih jama pronađena je nedavne 2020., zahvaljujući istraživanju domaćega člana Udruge Macelj 1945. Milana Pavića Vukine.

Pater Božidar Nagy predvodio je molitvu pored maceljske grobnice prije paljenja svijeća. Prvi su pristupili grobnici i zapalili svijeće gradonačelnik grada Krapine Zoran Gregurović, zajedno s članovima Braće Hrvatskoga Zmaja. Potom su svijeće položili članovi Udruge Macelj 1945. Od predstavnika udruga bili su na misi i hrvatski branitelji Krapinsko-zagorske županije, s predsjednikom koordinacije Mladenom Ptičarom, predstavnici Udruge Hrvatski domobran, Udruge HOZ Jazovka i Autohtone hrvatske stranke prava.

Hodočasnici su se potom u procesiji uputili do stratišta Lepa Bukva, gdje su se okupili na mjestu na kojem je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić 9. lipnja 1991. održao prvu svetu misu za maceljske žrtve. To se, znakovito, dogodilo godinu dana prije nego što su započele ekshumacije žrtava i pronađeni ostatci 21 svećenika i bogoslova. Iako se iz zapisa u franjevačkoj kronici iz krapinskoga samostana znalo da su 21 svećenik i bogoslov skončali svoj život negdje u Maceljskoj šumi, nije se znala točna lokacija. Povjerovavši riječima Frana Živičnjaka, kardinal Kuharić služio je prvu svetu misu 1991. svega tridesetak metara od mjesta gdje su tek godinu dana poslije na mjestu šumske vododerine, iz blatnjave jame, izvađeni ostatci svećenika.

Hodočasnicima su se na tom mjestu stratišta obratili glasnogovornik Udruge Macelj 1945. Ivan Jaklin, koji je naznačio da su svećenici ubijeni na Duhovski ponedjeljak 1945. te Damir Borovčak, koji je izdvojio okolnosti svjedoka Frana Živičnjaka čijim su zalaganjem jame i otkrivene. Istaknuo je potrebu održavanja i posebne skrbi za lokalitet Lepa Bukva, koja bi u budućnosti trebala postati mjesto kontemplacije nad monstruoznim zločinom, mjesto duhovnih promišljanja i molitve na utvrđenom mjestu zločina, kao potrebu memorijalnoga mjesta stalnoga sjećanja, sve u sukladnosti razmišljanja da se takvi zločini ne bi više nikada i nigdje smjeli ponovili.

Pater Božidar Nagy istaknuo je žrtvu svojega oca i strica koji su također stradali na Križnom putu, na nepoznatom mjestu.

Na kraju je govorio i hrvatski emigrant Nikola Lukić o stradanju hrvatskih domoljuba i političkih djelatnika u raznim dijelovima svijeta od jugoudbaških ubojica, koji su po narudžbama komunističkoga režima bivše države još dugo godina poslije završetka Drugoga svjetskoga rata nemilosrdno ubijali svoje protivnike. Naposljetku, uslijedila je zajednička molitva za sve žrtve maceljskih šuma i paljenje svijeća podno velikoga križa, a povrh fatalne maceljske jame IV. D.

Ovogodišnja misa za maceljske žrtve okupila je samo rijetke hodočasnike. Termin mise određen od lokalnoga župnika u Đurmancu, inače uobičajeni termin župne mise za stanovnike naselja Fruki i Gornji Macelj koja se nedjeljom ujutro održava u 9 sati u toj crkvi, bio je pogrješno određen za obilježavanje spomena povodom 78. obljetnice maceljskih žrtava. Taj se termin mise preklopio sa vozočašćem na bliskom Trškom vrhu, koji okuplja znatan broj ljudi povezanih s blagoslovom vozila i vozača, a tradicionalno se održava na prvu nedjelju u lipnju u organizaciji Glasa Koncila. Udruga Macelj 1945. godinama je usmeno i dopisima na to kontraproduktivno preklapanje upozoravala i molila da se sjećanje na maceljske žrtve komunističkoga režima uspostavi dan ranije, u podne na prvu subotu u mjesecu lipnju. Time bi se omogućio lakši dolazak hodočasnika iz udaljenih krajeva Hrvatske, iz Hercegovine i s juga Hrvatske, kao i iz istočne Hrvatske, kako bi se ti ljudi mogli za dana vraćati svojim kućama i odmoriti se za idući radni tjedan. Prigodom spomena na žrtve u Maclju ti su hodočasnici uvijek iskazivali veliku potrebu sjećanja na svećeničke žrtve iz svojih krajeva i redovito su dolazili na misu u lipnju svake godine. Međutim, nastojanja i savjeti članova Udruge Macelj 1945. redovito su ignorirani od upravitelja đurmanečke župe, ali i uz neučinkovitost za potrebne promjene sa zagrebačkoga Kaptola. Vođenje protokola komemoracije od strane lokalnoga župnika stvaralo je svake godine cijeli niz prigovora hodočasnika upućenih predstavnicima Udruge Macelj 1945. koju su mnogi smatrali suodgovornim organizatorom. Suradnje u vidu prijedloga ili prigovora, potrebnih promjena u interesu svih hodočasničkih skupina, koje su bile nužne i potrebne, jednostavno nije bilo. U stvarnosti Udruga Macelj 1945. nije ni o čemu pri komemoracijama odlučivala, nije imala nikakvoga utjecaja da se išta promijeni i pomakne svih proteklih godina na bolje, ponajprije zbog dostojnoga spomena, časti i slave maceljskih žrtava. Ne smije se zaboraviti da je Udruga Macelj 1945. uputila još 2017. godine prijedlog u sklopu Zagrebačke Sinode za pokretanje Postulature za proglašenje mučeništva maceljskih svećeničkih žrtava. Do danas sve je ostalo bez ikakvoga odgovora mjerodavnih ili pokretanja postupka.

Zaključno, slijedi zahvala ovogodišnjim malobrojnim hodočasnicima povodom 78. obljetnice komunističkoga zločina na Maclju, koji su se odazvali na dostojno obilježavanje zločina nad maceljskim žrtvama na Lepoj Bukvi, brutalno smaknutih u noći 4. i 5. lipnja 1945., kao i na sve one mnogobrojne i bezimene žrtve koje još uvijek leže u neotkrivenim jamama po Maceljskoj šumi.  

Tekst i fotografije: Damir Borovčak