M. Curać: Prijepor u svezi s Danom državnosti ponovio se i 2023.

Budući da se ove godine prigodom obilježavanja Dana državnosti ponovila rasprava najviših predstavnika državne vlasti gotovo istovjetna prošlogodišnjoj, neka nam bude dopušteno prenijeti tekst na tu temu objavljen prošle godine. (hkv)

Treću godinu za redom Hrvatska ponovno slavi Dan državnosti, 30. svibnja, i treću godinu za redom taj državni praznik čestitaju nam SAD. Ove godine čestitku je uputio državni tajnik Antony J. Blinken, istaknuvši pri tom kako se SAD raduje daljnjem produbljivanju odnosa s Hrvatskom, zajedničkom radu na rješavanju regionalnih i globalnih izazova, uključujući Putinov ničim izazvan, nepravedan i planiran rat protiv Ukrajine. Blinken napominje kako su prije 30 godina, na početku naših diplomatskih odnosa, bili ponosni zbog toga što su uz Hrvatsku. Ponosni smo što danas stojimo uz Hrvatsku kao saveznici u NATO-u, transatlantski partneri i kao dva naroda čvrsto povezana zajedničkim vrijednostima i neraskidivim vezama prijateljstva, kaže se u čestitki. U povodu Dana državnosti slapovi Niagare u SAD-u zasjali su u bojama hrvatske zastave.

Za Dan državnosti bio u uredu u trenirci

Dan državnosti svečano je proslavljen u Hrvatskoj. Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković i predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković čestitali su građanima Dan državnosti. U povodu Dana državnosti i 30. obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske u HNK-u u Zagrebu održan je svečani koncert. Na tom koncertu bilo je 500 uzvanika, sadašnjih i bivših dužnosnika, predstavnika akademske zajednice i diplomatskoga zbora. Svečanosti nije nazočio aktualni predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, što je izazvalo nemalo iznenađenje u javnosti. Nakon proslave Dana grada Zagreba, 31. svibnja, u Starogradskoj vijećnici, predsjednik Milanović rekao je, kako su prenijela javna glasila, da ne priznaje 30. svibnja kao Dan državnosti jer nema veze, kako je rekao, s pravim Danom državnosti. Ocijenio je kako je riječ o „nasilju parlamentarne većine“ i „ukidanju običaja zbog kaprica jedne osobe“. „To nije Dan državnosti, to je nasilje male parlamentarne većine, bullying nad dobrim običajima u Hrvatskoj, ukidanje iz osobnoga kaprica jedne osobe, jednoga običaja koji je bio 20 godina i koji je bio u zakonu da se Dan državnosti obilježava 25. lipnja“, izjavio je. Podsjetio je kako je 30. svibnja 1990. konstituiran prvi demokratski izabrani višestranački Sabor, no „tada smo još uvijek bili dio bivše države pa novi Dan državnosti nema nikakve veze s danom državnosti“. Rekao je i kako o promjeni datuma nisu govorili bivši HDZ-ovi premijeri Ivo Sanader i Tomislav Karamarko, ali jest Andrej Plenković. Ovogodišnju proslavu u HNK Milanović je opisao kao „tipično štrebersku“, bez sadržaja, „koncert na kojem se zavališ, malo prčkaš po mobitelu, malo drijemaš i ne možeš ništa zeznuti“. „Ja u toj farsi, danu pečenih volova, ne ću sudjelovati“, poručio je i otkrio da je za Dan državnosti bio u uredu u trenirci.

Povjesničar Hrvoje Klasić, u novinarskom prilogu u emisiji Otvoreno HTV-a, 30. svibnja, izjavio je kako izbor datuma (Dana državnosti, op. a.), pokazuje kako HDZ misli da su oni jedini, ne samo najvažniji, nego jedini državotvorni element u Hrvatskoj. Naime, 30. svibnja, kako je dodao, važan je događaj u hrvatskoj povijesti i važan datum u hrvatskoj demokraciji, međutim ništa se vezano uz državotvornost toga dana nije dogodilo jer 30. svibnja Hrvatska nije postala država, ona je i po jugoslavenskom Ustavu bila država, to je apsolutno bila proslava pobjede HDZ-a nad Savezom komunista, odnosno SDP-om, dodao je Klasić.

Sabor Republike Hrvatske 21. ožujka 1991. donio je Zakon o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, kojim je, među šest blagdana, proglašen 30. svibnja Danom državnosti. U potpisu toga Zakona, uz predsjednika Hrvatskoga sabora dr. Žarka Domljana, bili su predsjednik Vijeća udruženog rada Ivan Matija, predsjednik Vijeća općina Luka Bebić i predsjednik Društveno-političkoga vijeća Ivan Vekić. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman ukazom je proglasio Zakon o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj 23. ožujka 1991. (NN, br. 14/1991.).

Izmjenama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, Zastupnički dom Hrvatskoga sabora, 19. travnja 1996., proširio je popis blagdana. Ostao je Dan državnosti, 30. svibnja, a dodan je, uz ino, Dan domovinske zahvalnosti – 5. kolovoza.

Država ima samo jedan datum rođenja

Tako je ostalo sve do dolaska na vlast šestosiječanjske koalicije, koja je 2001. donijela svoj „kalendar“ blagdana. Dan državnosti, 30. svibnja, postao je spomendan – Dan Hrvatskoga sabora – a 25. lipnja 1991.; kada je donesena Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, postao je blagdan – Dan državnosti (NN, 96/2001.). Po općem sudu čin šestosiječanjske koalicije, na čelu s predsjednikom Vlade Ivicom Račanom o promjeni datuma Dana državnosti, koji se slavio 30. svibnja, bio je udar na „memoriju“ hrvatskoga naroda. Nadnevak koji su građani deset godina slavili i prihvatili „ubijen“ je na neobičan način bez neke osnove jer u donošenju bivšega kalendara blagdana nije sudjelovao samo HDZ, nego i druge političke stranke. Zar Zakon o blagdanima 1991. nije potpisao i predsjednik Vijeća udruženog rada Ivan Matija, koji je bio član SDP-a? U godinama koje su uslijedile, novi Dan državnosti koji je ostao u kalendaru blagdana, ali sada 25. lipnja, građani nisu osjećali „svojim“, mnogi nisu znali što se i kada slavi. Stožerni datum slavlja postao je 5. kolovoza – Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, a Dan državnosti pao je u drugi plan, iako je toga datuma povijesno otvoren proces izgradnje moderne hrvatske države, otpočet je, kako napominje Budislav Vukas ml., „ustavnopravni proces konstituiranja samostalne hrvatske države“. Bez 30. svibnja 1990., konstituiranja višestranačkoga Hrvatskoga sabora i povijesnoga govora dr. Franje Tuđmana na toj sjednici, u kojemu je naznačio sve glavne zadatke nove države te u glavnim crtama opisao kako se tijekom povijest čuvala hrvatska državnost, zasigurno ne bi bilo ni 25. srpnja 1990., kada se iz Ustava brišu obilježja socijalističkoga državnoga sustava, hrvatska država u svojem imenu gubi atribut „socijalistička“, prihvaćeno je novo državno znakovlje, zatim 22. prosinca 1990., kad je donesen Božićni ustav, jednako ni odluke o referendumu o neovisnosti 25. travnja 1991., navlastito 25. lipnja 1991., kad je donesena Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, ni 8. listopada 1991., kada je Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ itd. Tvrditi, dakle, da se 30. svibnja „ništa vezano uz državotvornost toga dana nije dogodilo, jer 30. svibnja Hrvatska nije postala država“, mogu samo oni koji fragmentarno gledaju na društvene procese, koji su magistralno otvoreni 30. svibnja 1990. Tvrdnja da je Hrvatska bila država i po jugoslavenskom Ustavu vrlo je neprecizna. Istina, imala je neke elemente državnosti, ali punu državnost, kakvu su mnogi naraštaji tijekom povijesti sanjali počela je graditi tek nakon konstituiranja višestranačkoga Hrvatskoga sabora 30. svibnja 1991. Jer elemente državnosti imala je i u nekim drugim državnim savezima koje je, boreći se rukama i nogama, napustila kad su dovodili u pitanje hrvatske nacionalne interese, prijetili utrnuću hrvatske državnosti. U tisućugodišnjoj hrvatskoj povijesti prekid hrvatske državnosti dogodio se stvaranjem Kraljevstva SHS, u vrijeme monarhističke Jugoslavije. Ukazom regenta Aleksandra, 30. studenoga 1920., raspušten je Hrvatski sabor i zemaljska uprava. Hrvatski je sabor do tada bio ustrajan čuvar hrvatske državnosti. Vrijedila je izreka – Kraljevstvo kraljevstvu ne nameće zakone. Kad Klasić 30. svibnja svodi na proslavu HDZ-a nad Savezom komunista, odnosno SDP-om, onda se treba zaista upitati kakvu povijest predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Takvo razmišljanje nije na razini jednoga prosječnoga zapjenjenoga stranačkog aktivista. Uistinu treba se bojati „kalendara“ blagdana koje bi prof. Hrvoje Klasić propisao hrvatskim građanima!

Zbog svega iznesenoga Hrvatski sabor posve je opravdano, 14. studenoga 2019. godine (NN, 110/2019.) vratio u narodu prihvaćen blagdan 30. svibnja – Dan državnosti. Možda je tada uz bok Danu državnosti trebalo staviti kao blagdan Dan neovisnosti, 25. lipnja. Ostat će u sjećanju toga datuma 1991. riječi tadašnjega predsjednika Hrvatskoga sabora dr. Žarka Domljana: „Rođena je država Hrvatska, neka joj je dug i sretan život.“ Čovjek, pa tako i država ima samo jedan datum rođenja i zbog toga treba taj datum kao blagdan i slaviti!

U kakvim vremenima živimo

Prema Kronologiji Republike Hrvatske 1990. – 1998., u iznimno svečanom ozračju, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi višestranački Sabor SR Hrvatske u poslijeratnom razdoblju. „Ujutro prije početka svečane sjednice Sabora u prepunoj zagrebačkoj Katedrali održana je misa za domovinu, u nazočnosti dr. Franje Tuđmana, drugih čelnika HDZ-a i čelnika svih parlamentarnih stranaka (osim predstavnika Srpske demokratske stranke). Mnoštvo ljudi iz Katedrale nakon završetka sv. mise krenulo je pred Sabor da bi za vrijeme zasjedanja Sabora stajalo ispred zgrade Sabora na Trgu sv. Marka, kličući predsjedniku Tuđmanu i slobodnoj Hrvatskoj te pjevajući hrvatske domoljubne pjesme“, stoji, uz ino, toga nadnevka (Marija Sentić: Kronologija Republike Hrvatske 1990.-1998., Hrvatski institut za povijest i Školska knjiga, 2015.). Povjesničar Ivo Perić u knjizi Hrvatska državotvorna misao u XIX. i XX. stoljeću za konstituiranje hrvatskog višestranačkog Sabora, koja je obavljena 30. svibnja 1990., piše kako je to bio „doista veliki događaj“.

Možemo zaključiti da je 30. svibnja 1990. temelj moderne demokratske Hrvatske, izuzetno važan dan u hrvatskoj povijesti, jer je konstituiran višestranački Hrvatski sabor, koji je otvorio put prema hrvatskoj neovisnosti, obranjen u Domovinskom ratu. Hrvatska je tog dana praktično otvorila glavna svoja vrata demokraciji, odbacivši višedesetljetni jednopartijski totalitarni sustav, često ispunjen najgorom represijom, te stvorila pretpostavke za ostvarenje pune državnosti.

Vratimo se na početak. Činjenica da američka vlada hrvatskom narodu čestita Dan državnosti, a da predsjednik Republike Hrvatske ne sudjeluje na svečanostima obilježavanja toga datuma nešto je oko čega se treba zamisliti, pitati u kakvim vremenima živimo. Je li počelo na „specifičan način“ destruiranje nekih povijesnih događaja, koji su u temeljima hrvatske države, ako ćemo špekulirati koji bi za konačni cilj mogli imati destrukciju hrvatske državnosti? Prema hrvatskom teritoriju još imamo „otvorena“ usta nekih naših susjeda; demografski deficit postaje sve veća prijetnja po sigurnost države i očuvanje državnosti, vrhovništvo se stalno destabilizira od članova toga istog tijela.

Hrvatska je državnost kao kuća; jednom sagrađena ne znači da ju ne treba stalno održavati i čuvati, opremati, dograđivati, činiti toplijom i sigurnijom „za stanovanje“ svim građanima.

Marko Curać

(preneseno iz Hrvatskoga tjednika, 16. lipnja 2022.)