Domovina Urednistvo
Smisao života za Hrvate danas, na stotoj obljetnici rođenja Franje Tuđmana, vidimo i gledamo njegovu ideju za nas, a to je suverenitet hrvatske države i suverenitet hrvatskog naroda. Hrvatski narod je ne po vlastitom izboru već po nasilju tuđinaca preko 800 godina živio u zajednicama s drugim narodima, uvijek je tijekom tih stoljeća postojala želja uspostave nacionalne države ali bio je to dr. Franjo Tuđman koji je kao ni jedan vođa prije njega uspio u onim prijelomnim vremenima kada se rušio bipolarni politički svijet komunističke Jugoslavije. Uspio je i uveliko baš zato što je znao kako žestoko o hrvatskoj slobodi diše hrvatsko iseljeništvo, što se okrenuo za pomoć k nama u iseljeništvu, što je vjerovao u našu čistu ljubav za slobodnu Domovinu i za Slobodan hrvatski narod, što je bezuvjetno dobio naše povjerenje u njega i u njegovo djelovanje za Hrvatsku i Hrvate!
Za suverenitet Hrvatske države i hrvatskog naroda bili smo iz iseljeništva nerazdvojni od Franje Tuđmana.
Sve što se dogodilo 1990-ih godina pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana bilo je temelj za sve ono što je kao svoje ponosno baštinio hrvatski narod ma gdje živio te za ostvarenje hrvatskih nacionalnih strateških ciljeva, tj. neovisnost i partnersko članstvo u euroatlantskim integracijama.
Danas je baš prigodno pogledati na Franju Tuđmana i njegove znanstvene radove, njegove aktivnosti, njegovo ponašanje, njegov politički razvoj kroz njegov život i vidimo da se on uvijek konzistentno i stalno bavio ključnim problemima u hrvatskom narodu. Njegova solidarnost sa idejom o suverenom hrvatskom narodu prisutna je stalno od njegove mladosti 1950-tih godina nadalje. 1990-tih tu svoju ideju je pretvorio u stvarnost na sreću i veselje i zasluge svih nas, osim komunista ili operativaca bivše komunističke Jugoslavije.
Njegov je govor 30. svibnja 1990. godine na inauguracijskoj sjednici Hrvatskoga sabora bio recept i uputa što sve treba uraditi kako bi se neovisna i suverena Hrvatska država u svakom smislu izvukla i oslobodila komunizma i komunističkih tekovina utrtih do tada u narodu i vlastima i to često pod prisilom totalitarnog režima bivše Jugoslavije. Nažalost, čim je 1999. godine Tuđman preminuo bivši su se komunisti ugurali u hrvatske vlasti, ponovno, omalovažavajući Domovinski rat i borbu protiv komunističke Jugoslavije i agresorskih Srba. U tim potezima i hrvatsko se iseljeništvo opet kao i tijekom komunističke Jugoslavije nasilno guralo dalje od domovine te je hrvatska diplomacija ignorirala naveliko i omalovažavala ključne Hrvate i Hrvatice u iseljeništvu koji su zajedno sa domovinskom Hrvatskom gradili i stvarali neovisnu Hrvatsku.
Potonje komunističko tkanje u vodstvu Hrvatske traje do danas. Kada su u pitanju demokratski izbori i glasanje, čini se da je za sada mišić bivših komunista u Hrvatskoj jači od onog koji pripada onima koji su se za Hrvatsku zapravo borili i za to krv gubili! Nadamo se da će više domoljuba glasati na budućim izborima jer samo tako možemo u demokraciji pojačati domoljubne snage i mišiće. Istina, šminku i masku kojom hrvatske vlasti žele pokazati da surađuju sa iseljeništvom još dan danas nose preko lica u pokušaju održavanja lažnog dojma o suradnji sa iseljeništvom. Prave suradnje i pravog reciprocitetnog uvažavanja nema jer to hrvatske vlasti od 2000. godine ne žele!
Sudionik nedavno održanog znanstvenog skupa u Zagrebu, 5. svibnja 2022., povodom 100, obljetnice Tuđmanovog rođenja povjesničar Josip Mihaljević istaknuo je kako se hrvatski reformski pokret počeo razvijati 1960-ih godina, a kulminirao je 1971. godine Hrvatskim proljećem i zahtjevom za redefinicijom položaja Hrvatske i Hrvata u ondašnjoj Jugoslaviji.
“Odnedavno dostupni izvori jugoslavenskih sigurnosno-obavještajnih službi, ponajprije glavnoga Titova obavještajca Ivana Miškovića,” naglasio je Mihaljević, “pokazuju da su Franjo Tuđman i Većeslav Holjevac začetnici cjelokupnoga hrvatskog nacionalnog pokreta.”
Hrvatsko domoljubno iseljeništvo, hrvatska dijaspora bila je dominantan element pobjede u Domovinskom ratu i u stvaranju neovisne Republike Hrvatske jer Franjo Tuđman je tako htio, znajući da bez nas iz iseljeništva ništa neće biti od neovisne Hrvatske. I zato mu vječno hvala i veliko hvala od svih nas po tuđem svijetu u kojem zbog Tuđmana možemo ponosno držati glavu visoko!
Veze između Franje Tuđmana i iseljenih Hrvata započinju 1966. godine njegovim odlaskom u studijski posjet Sjedinjenim američkim državama. Tamo se u svojstvu člana Izvršnog odbora Matice iseljenika Hrvatske susreo s nekim od najistaknutijih hrvatskih iseljenika, intelektualaca, koji su živjeli i djelovali u SAD-u. Ovi susreti bili su službenog karaktera vezanog uz održavanje u iseljeništvu hrvatske kulture i slično i nisu imali političko obilježje, no ipak su kasnije poslužili komunističkom režimu za sudski progon Tuđmana zbog navodnog kovanja urote za rušenje komunističke Jugoslavije zajedno s hrvatskom političkom emigracijom (spominje u svojoj knjizi „Tuđman Prva Politička Biografija“ James Sadkovich,2010. na 192. stranici). Daljnje veze i kontakti Tuđmana s Hrvatima iz iseljeništva i egzila nastavljaju se u 1970-tim kada je Tuđmanu kao političkom disidentu bilo onemogućeno javno djelovanje i objavljivanje u komunističkoj Jugoslaviji. Uz pomoć kruga intelektualaca okupljenih oko hrvatskog emigrantskog lista Poruka slobodne Hrvatske, Tuđman je 1977. nezakonito (jer putovnica mu je bila oduzeta odmah nakon Hrvatskog proljeća 1971. godine) posjetio Švedsku i Njemačku gdje se susreo s hrvatskim političarima i aktivistima koji su djelovali u egzilu. Nakon što mu je 1987. vraćena putovnica Tuđman iste godine putuje u Kanadu gdje drži predavanja iseljenim Hrvatima i sastaje se s predstavnicima iseljeničkih organizacija. Tuđman opet posjećuje Sjevernu Ameriku 1988. te u Kanadi i SAD-u održava niz predavanja i susreta s tamošnjim hrvatskim iseljenicima. U jesen 1988. Tuđman posjećuje Njemačku gdje također održava seriju predavanja iseljenim Hrvatima. Broj domoljubnih Hrvata naseljenih tih godina po Južnoj Americi i Australiji osobito, pridružio se Tuđmanovim predavanjima i razgovora dok je bio u Kanadi i Sjedinjenim državama, a tjedne novine „Hrvatski vjesnik“ iz Melbournea Australija te „Spremnost“ iz Sydneya isticali su se kao medijski izvor informacija i misli Franje Tuđmana i njegovih suradnika koji su najavljivali novu nadu i novu mogućnost i konačnom oslobađanju Hrvatske iz komunističke Jugoslavije.
Ubrzo nakon osnivanja HDZ-a u lipnju 1989. na Jarunu u Zagrebu počinju se stvarati stranački ogranci među hrvatskim iseljenicima. Tuđman je znao da bez iseljene Hrvatske nova i neovisna nikada svijetlo dana neće vidjeti pa je zato u Programskim osnovama HDZa vlastoručno unio bitnost hrvatskog iseljeništva u ostvarenju neovisnosti hrvatske države. Osnivajući ogranke po svim državama svijeta u kojima žive hrvatski iseljenici, tadašnji HDZ se oblikovao kao svojevrsni globalni odnosno planetarni hrvatski nacionalni pokret kojem smo se većina nas pridružili dragovoljnim radom, žrtvovanjem i darežljivošću. Evo tu, na tlu Australije imamo na desetke Hrvata i Hrvatica koji su se svojim aktivnostima zalagali za neovisnu i suverenu Hrvatsku, suverenog hrvatskog naroda, gotovo nadljudski zalagali za slobodnu Domovinu, a imamo i na tisuće i tisuće Hrvata i Hrvatica koji su osobno svojom pomoću doprinijeli stvaranju neovisne hrvatske države i svoja leđa iz Australiji postavili u čvrstom ohrabrivanju Franje Tuđmana.
I zato od tisuća i tisuća nas Hrvata i Hrvatica u Australiji danas glasno kažemo: sretan ti 100. rođendan Franjo Tuđman! Još uvijek živiš u našim srcima. Hvala ti!
Osobno me veseli što ćemo ovdje danas biti među prvima izvan Hrvatske koji će vidjeti novi film redatelja Jakova Sedlara „Bilo jednom u Hrvatskoj“ u kojem ulogu Franje Tuđmana glumi svjetski poznati i nagrađeni glumac Kevin Spacey. Svjetska se premijera ovog filma održala u Zagrebu u srijedu, 11. svibnja 2022. Ovaj film je zadivljujući prikaz Tuđmanovih razmišljanja i stremljenja, vizije i okolnosti stvaranja neovisne Hrvatske i snimljen je unatoč bojkota i nefinanciranja snimljenja tog filma od strane hrvatskih državnih institucija. Ova se činjenica dodaje popisu rušilačkih nastojanja i poteza bivših komunista i/ili njihove djece i unučadi da gaze i omalovažavaju sve ono za što smo se svi skupa, bez njih, borili 1990-tih. Znaju oni u mrzovolji i izopačenosti svojoj da nitko prije Franje Tuđmana nije za trajnu i svjetski priznatu neovisnost Hrvatske učinio više od njega! I zato bojkotiraju i ovaj film o njemu. A mi ostali? Kličemo neka je Franji Tuđmanu vječna slava i hvala mu!
